• Home
  • Nekategorizirano
  • Vukušić: Može li postojati takav društveni sistem gdje čovjek može ostvariti svoju umnu slobodu?
Nekategorizirano

Vukušić: Može li postojati takav društveni sistem gdje čovjek može ostvariti svoju umnu slobodu?

Može li postojati takav društveni sistem gdje čovjek može ostvariti svoju umnu slobodu?

Svaki društveni sistem postoji uz jedno pravilo koje mora biti ostvarivo. Ono se odnosi na podjelu rada u društvu. Postoji samo izbor između kolektivnog vlasništva i privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Ovdje govorimo o kapitalizmu,  takvom društvenom sistemu koji nam stvara i nevolje i to  prije svega zbog materijalističkog stava i mentaliteta kojega smo dužni na na neki način obgrliti ukoliko želimo opstati. Postoji samo takav način ili glad.

S druge pak strane imamo liberalizam koji je spoj sociologije i ekonomije te nam daje mogućnost da se vrijednosni sudovi rade po principu: Što nešto ustvari jest i kako to može biti?

Bili mi protivnici jednog ili drugoga sistema,  ovo društvo je vrlo loše. Niti jedan  a niti drugi sistem nemaju u svom karakteru riječ optimizam i niti se trude stvoriti neke nove bolje ideološke struje gdje čovjek može biti slobodno sretan, pozitivan i ostvariti svoju umnu slobodu.

U mnogim se socijalnim ideologijama nude pretpostavke da je čovjek biće kolektiviteta, odnosno da je sposoban dijeliti sa drugima, raditi i lišavati se imetka u korist cjelokupnog društva, ili na bilo kakav način dobrovoljno djelovati u svrhu prosperiteta svog bližnjeg.  U pogledu definicije pojedinca zaključujemo da se obje ideologije temelje na fikciji čovjeka kao iskonski „dobrog bića“. No mnoge ideologije griješe kada se radi upravo  o ovoj definiciji.

Društveno se  neprestano mijenja i prolazi kroz razne promjene težeći da ispravi mane; zamijeni stare vrijednosti novim i da samim tim postane kvalitetnije i funkcionalnije.  Naše društvo kroz socijalne pozitiviste  teži povjesnom happyand-u  gdje će se finale odvijati  u krajnjem moralnom preoblikovanju individuuma pri čemu će egoizam pojedinca biti zamijenjen sa altruizmom. Mnogi nas teoretičari upućuju na to da će do toga i doći kao i   razne etičke studije o moralnim principima i krajnjem društvenom sistemu također govore isto. Možda se to može i nazvati krajnjim savršenim sistemom koji će biti  obojan  istinskom socijalnom , duhovnom harmonijom i prirodnom funkcionalnošću koja je btw. iskonska za čovjeka kao individuma, gdje više društveni sistem neće moći kroz svoje zakonitosti i uvjetovanosti kontrolirati čovjeka te bivati robom.

Zapitajmo se, je li  je to uopće moguće stvoriti? Da li o tome možemo samo maštati i sanjati? Da li nam okove sumnje stvaraju paradigme koje su toliko već ukorijenjene u nama?

Ekonomski sistem gdje smo svi postali roba sa određenim vrijednostima a koje su izložene na itekako  probirljivom tržištu, potiče redovito natjecanje unutar ljudi i položaja je vrijeme gdje se  etički kodeks ponašanja zanemaruje zbog primjećivanja i tzv. borbe za egzistenciju. Ovdje možemo reći da se radi o pukom preživljavanju kao oličenju primitivnog instinkta u čovjeku. Tada se njegove umne tekovine svode samo na materijalne sfere, nikako ne prirodne. A to je i svrha sistema kako bi i sam sistem opstao.

Društvo pod kapitalizmom tom metodom podsticanja „produktivne“ samosvijesti pojedinca, biva razbijeno u atome koji bivaju produktivni isključivo u cilju samoispunjavanja i to posve krivoga!

Kako društvo uopće može imati pravo da ograniči egzistenciju jedinke, odnosno pojedinca ako društvo treba tog pojedinca da bi funkcioniralo i da bi proizvodilo?
Može li se država nazvati dobrom ako ukida slobodu življenja pojedinca? Da li se čovjek uopće može nazvati čovjekom ako je lišen svoje iskonske slobodne volje?

Stvorene su norme koje pojedinci moraju poštivati  da bi se iz njih izvuklo nešto korisno za sistem.Ovakvo društvo nije održivo i to zadnje vrijeme možemo vidjeti posvuda. Trebamo li nešto učiniti za nas same? Sjetimo se Jean-Paula Sartre  koji je govorio da je povjesno dokazano da ograničeni pojedinac ima nagonski poriv za buntom. Dakle pojedinac kao takav ne može dugo tolerirati ovakve sisteme. Priroda takvog društva nam diktira odvojenost od nas samih.

Prava umna sloboda postoji u onoj inteligenciji u  prirodi i stvaranju  i ako je ignoriramo od nje ćemo patiti a ako je prihvatimo dolazi do susjećanja i povezanosti, ljubavi, a to se zove duhovnost. Duhovnost koja treba vrijediti svaki dan.Mi trebamo društvo duhovne i moralne većine a nikako robovlasničkog sustava.

 

Zašto ti pristaješ biti dio ovog društvenog sistema i zašto mu daješ svoj glas?  Koliko si svjestan ovog suvremenog ropstva? Koliko si svjestan svoje umne slobode?

 

Sociologinja Sandra Vukušić

 

Related posts

Donošenje mnoštva zakona znak je velike pljesnivosti društva

STIŽE UVOĐENJE PARTICIPACIJE ZA SVE LIJEKOVE? ‘To će pacijente podijeliti na one koji mogu i one koji ne mogu platiti lijek’

NAJNOVIJA STUDIJA Kemoterapija je toksični otrov za svaku živuću stanicu u ljudskom tijelu – istraživači upozorili na mitohondrijsku disfunkciju

Leave a Comment