Nekategorizirano

Donošenje mnoštva zakona znak je velike pljesnivosti društva

 

Svijet se mora izmijeniti ili će sam biti izmijenjen.

Posve je krivo razmišljati na način koji nam je sistemom nametnuti a on je sljedeći:

Kako funkcionira čovjekov svjesni duh?

Živimo u vremenu kada se donose mnogi zakoni za koje mnogi smatraju  da su neophodni  dok u suprotnosti s time donose mnogo  tužbi, nevolja i nesreća te naposljetku i apsolutne kontrole pojedinca. Mnoštvo zakona je također i apsurdnog sadržaja. Za zakone se smatra da možemo stvoriti idealističku državu iako ona to ne može biti i ne postoji, osim kao čista apstrakcija, kako je i sam Platon u svojoj “Državi” isticao, već bi ona trebala biti produkt svjesne djelatnosti ljudi.

Kolika  je društvena svjesnost te koliko ljudi znaju i razumiju kako funkcionira sve oko njih i u njima samima, postale su česte teme rasprava. No svjesnost je takva da će vam čak i psiholozi reći da se ljudi ne žele mijenjati, odnosno ne žele “ozdraviti”.

Čovjek doista vjeruje da se društvo uređuje pomoću zakona još od davnina pa preko poznatih utopija o idealnom uređenju društva, sve do novih utopija.Ovdje se radi o  pukoj izmjeni odnosa između ljudi ili skupina ljudi, gdje oni smatraju da se u načelu  konstruira idealno društvo. No takvo društvo ne postoji.

Zakon kao osnova za pravilno ponašanje u svakom je društvu bitan za dobrobit ljudi barem bi tako trebalo biti. No da li je to doista tako? Pravda i pravednost kroz zakone ne postoji.  Redovito donošenje mnoštva zakona te kompliciranost zakonodavstva pokazuje  da društvo postaje sve više kaotično i time postaje pljesnivo. Ono čime se doista  treba baviti odnosi se na odgoj ljudi te  treba prestati donositi zakone. Kada iskvarenost sredine pređe izvjesnu granicu, zakoni postaju nemoćni. Oni ili dolaze u ruke pokvarenih izvršilaca pravde, ili, postaju predmet otvorenog ili prikrivenog izigravanja od strane iskvarene sredine.

Mnogi primjeri jasno govore da se društvo može popravljati samo u ime više svjesnosti čovjeka, odnosno vjerovanje u inteligenciju  i odgojem čovjeka i mi trebamo ići tim jedinim putem koji sigurno vodi do cilja. Načelo duhovnog, unutrašnjeg pristupa u svakoj svojoj manifestaciji trebala bi ti najbitnija stvrha  čovječanstva.

Sociologinja, Sandra Vukušić

Related posts

Vukušić: Može li postojati takav društveni sistem gdje čovjek može ostvariti svoju umnu slobodu?